Samo retki nađu retke.

” Ljubav je uvek strpljiva i ljubazna. Nikada nije ljubomorna. Ljubav nikada nije razmetljiva ili uobražena. Nikada nije neprijatna ili sebična. Ne prima uvrede i nije uvredljiva. Ljubav ne uživa u gresima drugih ljudi, ali uživa u istini."

27.07.2014.

:)

" Usne više i ne govore, naše me slike s nogu obore .. " Sve je isto. Svaka situacija koja se desila u prošlosti se ponavlja iz dana u dan, iz noći u noć, i izgleda da će uvijek biti isto. Bol, patnja, razočarenje, tuga , sve je to isto. Mah, nek ide sve dođavola. Dosta mi je, predajem se. Predajem se, budim se iz "svijeta mašte", jednostavno odustajem. Govorim duši, tijelu da ne želim više ljubav. Da će to odsad biti nešto strano za mene, nedodirljivo, neuhvatljivo. Život me tjera na to. Nemam više čemu da se nadam, kome da dam ljubav a da mi bude uzvraćena. Ponekad vratim momente iz prošlosti i zapitam se : "Šta bi bilo da sam drugačije postupila? Da li je ovo moja sudbina? Jesam li sama?" Milion pitanja, nijedan odgovor, nijedno priznanje, ništa. Nije ništa ostalo. Tonem, ma šta tonem, potonula sam. osjećam kao da me više ništa ne može "uzdignuti", ništa mi više ne može staviti onaj osmijeh na lice koji sam nekad imala, najiskreniji. Sad je to sve samo kiselost, gluma, maska. Jebena maska. Ne znam šta me čeka dalje, šta me čeka u budućnosti, znam samo da nisam više ista. Promijenili su me, itekako, ostavili su trag na mojoj duši toliko velik da ne znam da li ću ikada ikome moći pokloniti ono što sam njima dala, svoje srce. Ali opet, opet ću reći da mi nije žao što sam voljela, nije mi žao što sam bnila spremna dati život za njih, za sve te "zaboravljene" ljubavi, prijateljstva polomljena tako lahko, samo jednim gestom. Ne žalim. Čak štoviše želim im sreću, najljepšu, najbolju, želim da budu svoji. A ja sam im oprostila, ali zaboraviti nikada neću. :)

04.07.2014.

Mojoj pufni ..

Evo sunce moje, 2:48 je a Linda jooš uvijek ne spava. Možda zbog toga što je "fucked up" zbog gdina. Dotičnog (najvjerovatnije je zbog togaaa) xd
Odlučila sam da ti napišem ne roman, nego romančinu .. Slušaj sad ovo ( znam da nisam nešto dobra u sklapljanju rima, ali ću pokušati :
Kada mi je trebala utjeha i ruka podrške, ti si uvijek bila tu, da me poznaš po dobru i po zlu. Znam da nisam najbolja prijateljica ali znaj da te čuvam uvijek od svih zlica .. I kada pomisliš da teško je, kada te napuste svi, znaj da imaš Lindu da dođeš kod nje ti. Naivna i ozbiljna, advokat i pufna, je prava kombinacija, jer znaš da Linda nema puno tih "free-style" inspiracija .. I eto pišem, sklapam neke rime, a znaš da se nikad neću baviti time. Nego da ti kažem još dvije tri riječi, volim te dušom i tijelom, i to će ti svako živi reći !! DOUBLE INFINITY . Mislim da sam dovoljno sklapala rime, ovo samo da ti dokažem da nisam dobra u tome, eh sad da pređemo na mnogo važniji dio .. 26 septembar .. Hmm , za nekoga je taj datum nebitan, a za mene jedan od najljepših dana u mom životu. Jer tada sam upoznala jednu , "back then" tamnosmeđu cvikaru xd, uvijek ozbiljnog izraza lica, namrgođena, spremna na svađu. Tada sam upoznala osobu za koju nisam ni slutila da ću se ovoliko vezati. Moju krv, moj rod (ipak imamo istoog oca hihihi :3) .. Prvi dan, i pobjegnemo sa sporta. pa mogle smo jer nam je Fahro predavao HHAHHHA, kad je Belinda došla, nisi mogao mrdnuti , nažalost, al' ajde nebitno .. Jebo profesore, želim ti reći pufni moja da si ti moj cijeli svijet na rukama, da si ti moja ruka koja me vodi pravim putem iako ja pravim kardinale, KATASTROFALNE  greške .. Ti si ona osoba koja se jednom sreće u životu. My soulmate .. Kada si ti tužna i ja sam, kada si ti sretna, ja cvrkućem ko slaavuj, kada plačemo, PLAČEMO ZAJEDNO, pa kud puklo da puklo. Kada padamo, PADAMO zajedno, jer ja ne mogu bez tebe. Ne mogu bez tvojih pridika, bez tvojih "uvijek istih priča oko momaka", oko tvojih savjeta, grdnji, podrške, osmijehaa, jednostavno bez tebe .. I dođe mi ovako da pišem, ne znam dođe mi da ti dokažem koliko te volim, koliko te smatram sestrom, koliko će mi biti teško kada odeš u Travnik jer neću imati kome biti "priljepak" 24/7 HAHAHHH . Ti si moja druga polovina, ona ozbiljnija, uzdržanija, ona koja racionalno razmišlja, jednostavno , nadopunjuješ me kao niko ... I iako non-stop plačem, i iako sam non-stop nešto tužna, kofol u nekoj depresiji, znam da imam tebe, i znam da si ti tu uz mene. Moja sestra .. Osoba koja daje mnogo a ne traži ništa zauzvrat. s kojom dijelim zadnji komad čokolade, zadnju cigaru, kojoj sve mogu reći a da me neće odmah osuditi. Koja zna moju priču i čiju ja znam isto. Koja je bila uz mene kroz sve moje faze "zaboravljanja", krize sa Seadom, Validom i sad. I sad si tu, i ne predaješ se. I pričaš istu priču milion puta i znaš šta? Vjerovala ili ne, poslušat' ću te. Jer znam da to pričaš za moje dobro, KONAAČNO. Možda se neću moći skroz promijeniti ali ću sigurno kontrolisati i pokušati bar dio one patetične i emotivne Linde promijeniti . I to radim samo zbog tebe. jer ne želim da, pored svih tvojih problema imaš i svoje na leđima .. Jer želim da uživamo zajedno, da se za 10 godina smijemo Dautu, gdinu Dotičnom, gdinu. Dotičnom 2 (tvoj), da pronađemo svog "princa na bijelom konju" i da ostarimo, sjećajući se svih ovih stvari, ovih uspomena. Da imamo ovo prijateljstvo koje imamo sada .. Sad će treća godina ( u septembru) odkad se družimo, srednja škola prošla dok si rekao "SES", mahnitale : JESMO (checked), izlazile : JESMO (checked), patile, plakale : JESMO ( big checked) i bit će jooš ovih stvari puno, puno .. I nećeš vjerovati, slušam pjesmu : a jaa večno drugaa ti bila, ono kamen a ti misliiiš svla, iako srce nije mi celo, opet te POŽELELO ! Suze mi na oči idu, pu, mrzim sebe .. Ja fakat nisam normalna jer pišem u ovo doba , ali eto, sve je moguće osim drvene peći .. Joooj kad se sjetim onih trenutaka : "Ne mogu da vjerujem a perem ruke sa tobom", ili " Joj ti bataka kako bih te izroštiljo" , ili "wanna-be" momenata, padam u trans, suze na oči. Koliko mi je drago što te imam kraj sebe, što imam tebe, shisha bojz-e, moju mamu, sestru , naašeg tatu i to mi je dovoljno .. Srce moje, ne želim te nikada izgubiti, i ako sam rekla neku ružnu riječ, namjerno ili slučajno, izvini, jer znaš da te volim, i nekad u afektu kažem nešto što ne mislim. Ako sam te na bilo koji način povrijedila, izvini. Ako sam ti ukrala kojeg momka HAHAHHHHA , eh jebiga, vala se neće ponoviti (if you know what I mean) hihi :3
Hoćemo li završiti ? Mogla bih ja do sabaha ovako, ali eto, valja spavati, valja s tobom biti sutra poooonovo cijeli dan, svašta nešto xd ..
"But at least I've got my friends .."
VOLIM TE + BESKONAČNOST
Sve ćemo prebroditi zajedno, svaku prepreku, svaku sitnicu, svaku bol, jer nas čeka nešto puno bolje, puno ljepše u budućnosti ..
Devoted to my zakon, my puuufni <3

03.02.2014.

Prošlost je samo jedan dio tvog života

00:00
Dok pišem ovo, toliko mi je misli u glavi .. Toliko situacija, uspomena, vraćaju na ono što je bilo. I zapala sam u čudnu situaciju da sam davala savjete svom bivšem momku. Iste savjete koje je on meni davao prije 2 godine. Koja ironija .. Kad shvatiš da vremenom postaneš zreliji, da te život tjera na to, sve situacije i problemi sa kojima se suočiš. I sve ono što sam njemu rekla, dobiva potpuno novu dimenziju, smisao. Kada mi je to prije 2 godine rekao : "Pusti, ne budi djetinjasta, nemoj biti toliko zaljubljive prirode, život je pred tobom.", nisam mu vjerovala, mislila sam da ne mogu, da ne mogu promijeniti ono što osjećam. Danas, kada se sjetim toga, nasmijem se. 2 godine sam starija, za nekoliko iskustava zrelija i razmišljam potpuno drugačije. Ne mogu promijeniti ono što osjećam u trenutku, ali zasigurno mogu dopustiti vremenu da izliječi, i nastaviti svoj život, uživati u njemu koliko god mogu. A vrijeme, vjerujte, liječi sve. Možda ne za mjesec, možda ne za pola godine, ali će sigurno doći trenutak kada ćeš se smijati sopstvenom bolu, smijati se onome kojem si posvetio/la najviše vremena, svemu onome što si osjećao/la u prošlosti. Tada ćeš znati : Pa šta sam ja to sebi cijelo vrijeme radila? I smijaćeš se, jer si sada potpuno slobodna. i srcem i dušom i tijelom. I to ćeš biti ti, slobodna da razmišljaš, voliš, i uživaš u svom životu.

21.01.2014.

istina u mojim venama ..

.. da vrijeme liječi rane, samo još budale vjeruju . Ne liječi vrijeme rane, nego tvoja borba, tvoja misao da ti to možeš i hoćeš. Vrijeme može prolaziti, sat za satom, ali opet ti jedna osoba može biti u mislima ako ti to sama ne zaustaviš. I da, obraćam se djevojkama samo (mada je to malo seksistički, jer znam i da ima povrijeđenih muškaraca), ali u ovom trenutku, samo me žene mogu razumijeti, jer njihova bol je mola bol. Jer mi smo taj nježniji, osjećajniji spol i volimo toliko da dušu damo za tog muškarca. Zato, ako vam išta znači, na ovom svijetu, postoji još jedna osoba koja je voljela. I ne vrijedi se okretati prošlosti, koliko puta sam ja pokušala i shvatila da se sve ponavlja, a vjerujte curke, da "čitanjem knjige kojoj znate kraj" ne postižete ništa. Bar se meni tako desilo, a vjerujem i većini cura. Stoga mislim da zaslužujemo novi početak, novu ljubav ili bar osjećanje da nas boli briga za njega, ono : JEBEŠ GA ili ma ko si ti i slično tome.
Znam da je teško, ali pokušajte misliti samo na sebe, jer ako on nije bio spreman učiniti sve za vas, zašto biste vi bili spremni učiniti sve za njega? Zapitajte se malo. Ja znam da vrijedim, i znam  da i vi vrijedite i ne želim da pričam u prazno, jer kad pročitaš ovo nekoliko puta, dobije veliku smisao i jačinu. Stani ispred ogledala i reci : Ja sam sebi najbolja,najljepša i mogu naći boljeg momka od njega, jer ti to možeš. Ne zbog njega, nego zbog sebe. Na kraju krajeva, on je samo bio jedna prolazna faza u tvom životu ..
Fu*k it, I know I'm worth of it !

20.01.2014.

Believe .

Znaš, dođe dan kada ti sve postane svejedno. kad shvatiš da sve ono što je bilo treba ostaviti tamo gdje mu je i mjesto, u prošlosti. I da se ne treba osvrtati, koliko god to primamljivo zvučalo. Prolaze dani, teško je, priznajem, toliko teško da ti sve smeta. Okruženje u kojem se nalaziš, društvo, samo zbog njega. A zbog čega? Zato što je bio jedno vrijeme čitav moj svijet? Zbog toga da sebe uništavam? NE. Mislim da je ono što čovjek najviše može uraditi za sebe, jeste da obraća pažnju na svoj život a ne na osobe koje su tu bile jedan vremenski period, a sada nisu. Ma da, to je to. Nisi mi ni do koljena, da znaš mili moj. :)

09.01.2014.

Be yourself :)

Sjedim i razmišljam .. Mrak je već pao, sunce je zašlo,i iskreno, opuštena sam. Nakon svega što se desilo, u meni više nema ničega. Valjda zato što sam se na sve navikla, kao što kaže Đorđe Balašević :"Živ se čovjek na sve navikne." I sad i da želim se vratiti u prošlost, ne mogu. Jer, došlo je vrijeme kada shvatiš da je prošlost samo jedan dio tebe, i da taj dio ostaje iza a ne ispred tebe. Iako ima stvari koje bih tako rado vratila, neću radi sebe, radi svojeg JA, radi svoje sreće, znajući a ako vratim "vrijeme" , vraćam i njega. Sve uspomene, a vjerujte, on nije vrijeda toga. Uzalud potrošena godina na nerviranje i ljubomoru. Prošla je .. Ne kažem da nije bilo lijepo, ali je ali je sigurno bilo više boli. I zato kažem uvijek : Uvijek poslije lošeg dolazi dobro i uvijek se može naći istinska sreća i svrha na ovom svijetu, makar morala 100 puta pasti i ustati, 101 put ću stati i reći : Sad je dosta !

04.01.2014.

New beginning

Jeste li se ikada našli u situaciji da želite novi početak, nova poznanstva, nove ljubavi? Da želite da se ono što ste biti prije, što ste "imali" prije iizbriše jednim klikom : DELETE, tako lahko?
Došla sam u takvu situaciju, ne znam kako. I ne znam kako da počnem svoju prvu "stranicu" na svom blogu .. Možda time da sam naivna i lakovjerna osoba koja svima vjeruje, ili 'pak što znam voljeti toliko da ću dati dušu,srce,tijelo, SVE za osobu koja mi je važna?
Toliko mi se stvari premotava u glavi, momenata,uspomena,slika, ali nikako sve da se poreda na svoje mjesto, da dođe u "red", a želim to. Želim da ovo što trenutno pišem, što bukvalno udaram po ovoj jebe*oj tastaturi, želim da se ostvari. Ništa me više ne bi usrećilo da konačno sebe vidim u pravom svjetlu. Da "zablistam" i da ljudi prpeoznaju kakva sam ja osoba, a da osobe koje to nisu cijenile, koje su me ponižavale, iskorištavale padnu na koljena i mole me za oprost. Toliko mi se gorčine,mržnje i bijesa skupilo da želim da vičem, tako jako da me cijeeeli SVIJET čuje. Da čuje da postojim JA, i da me neko i sluša. Da me cijeni,poštuje, da pronađe u meni sve najbolje i pomogne mi da to ispoljim. I pokušaću. Za sebe, jer ja znam da vrijedim, jer sam stvorena da pokažem da MOGU,ŽELIM i HOĆU !
Ovo je za moje stare ljubavi,prijatelje kao i za one koje su svo vrijeme bili uz mene i podržavali me.
Nova godina  - Novi početak


Samo retki nađu retke.